nutty by maja barica
nutty by maja barica

Kako započeti priču u kojoj si glavni protagonist onda kada to ne želiš biti? Jer ovo nije jedna od onih priča koje su imale svoj početak, radnju i sretan završetak. Ovo je moja priča, koju živim i sada dok ovo tipkam, koju živim već neko vrijeme i živjet ću do kraja života. Ovo je priča u kojoj je glavnu sporednu ulogu dobila Multipla skleroza.  

Ne znam koliko ste upoznati s njom, pa je nekako red da je predstavim – Multipla skleroza (MS) je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. MS se javlja u svim životnim dobima, no najčešća je između 18. i 50. godine života. Bolest je nepoznatog uzroka i nepredvidljivog tijeka. Današnje spoznaje i rezultati brojnih istraživanja ukazuju da je multipla skleroza autoimuna bolest koja nastaje djelovanjem čimbenika okoline ali i utjecajem genetske sklonosti za MS.  

Ovo su bile prve linije koje sam pročitala kada sam prvi put u Google ubacila svoje simptome. U tom trenutku činilo se da je to nemoguće, no sa svakim danom u mojoj glavi sve je više sazrijevala misao da se zaista radi o MS-u, čak i prije službene potvrde liječnika. 

Ali da idemo redom, ispričat ću kako je zapravo sve počelo. Simbolično, datum je bio 1. travnja ali ono što se događalo nije bila prvoaprilska šala. Prvo što samo osjećala bio je pritisak na području rebara, kao čvrsti stisak ne baš drage ti osobe. U jeku lockdowna uzrokovanog COVID – 19 virusom, odlučila sam da ipak moram otići na hitnu i to se pokazalo kao prava odluka. I dalje je postojala nada da se ne radi o MS-u s obzirom da nisam imala druge uobičajene simptome poput umora, pomanjkanja ravnoteže i sl. Nakon pretraga dobila sam preporuku  za  MR mozga i kralježnice.  Tri tjedna kasnije sam napokon i napravila MR, a do tada su simptomi svakim danom bili sve gori – pojavili su se trnci koji su strujali po tijelu, gubila sam osjet i ravnotežu, bilo je sve teže hodati. No, čak i tada trudila sam se biti jaka i 3. svibnja sam otrčala 9 km Wings for Life World Run utrke. Već tada sam znala – što god da je, neću popustiti i neću odustati.  

Dalje se sve događalo jako brzo, a sve mi je bilo jasno kad je moj doktor nazvao ustanovu gdje sam radila MR kako bi dobila rezultate već isti dan, a ne čekala sedam dana. Već sutra sam bila na pregledu kod doktorice Vanje Bašić Kes u Vinogradskoj, a nakon dvije minute razgovara u ruci sam imala uputnici HITAN PRIJEM. U glavi panika, pa ja ostajem u bolnici, ne znam ni koliko dugo ni što trebam raditi. Ali doktori su znali, i to je bitno. Odmah sam dobila pulsnu terapiju kortikosteroidima, 5 terapija i lumbalna punkcija koja će dati konačnu potvrdu dijagnoze. Veliko hvala prof. Vanji Bašić Kes koje je odmah prepoznala o čemu se radi i samom dijagnozom ubrzala odobrenje terapije Copaxonom.  

Konačnu potvrdu dobila sam 15.07., a već do tada sam spremila svoj plan. U tim trenucima još uvijek sam se borila protiv MS-a, ali srećom dio plana je bio i psihoterapija koja me naučila da moram živjeti sa MS-om a ne boriti se protiv nje. Počela sam sve češće meditirati i utišavati svoje misli, počela sam i koristiti medicinsku konoplju (CBD ulje), promijenila sam prehranu ali i pogled na život. Ipak, u pozadini mojih promjena titrala je misao – zašto me moje vlastito tijelo napada, što sam krivo uradila. I tako sam nastavila istraživati, a to me dovelo do divnih ljudi čije sam priče upijala i koje su mi pokazale da nisam sama u tome.  

U cijeloj priči je velika pozitivna stvar to što nisam ni bila sama, svi moji divni ljudi su bili uz mene, a osim podrške uključili su se i u projekte koje sam sada željela ostvariti. Igrom slučaja, u istom trenutku dok sam ležala u bolnici na pulsnoj terapiji, ostala sam i bez posla u kojem sam uživala. Ali sada, s ovom dijagnozom, gubitak posla ne vidiš kao nešto crno, zaista vidiš novu stranicu s novim naslovom i veseliš se ispisati je nekim novim stvarima.  

Prvo sam željela pridonijeti zajednici koja je stvarno velika. Kako sam od početka krenula trenirati sa svojom prijateljicom i trenericom Teom Pejnović, odlučile smo da ćemo vježbe snimati i dijeli sa zajednicom. I to je ispala divna priča, koju i dalje širimo i koja raste. Sada nam je prostor za vježbanje nesebično omogućio  Basic GYM One na Velesajmu, a divna life coachica i moja prijateljica Dubravka Fazlić s nama snima mindfulness vježbe. Jer, koliko je važno biti jak fizički jednako je toliko važno biti jak i psihički.  

U isto vrijeme počela sam proučavati razne pristupe prehrani, pa sam izbacila sve mliječne proizvode, rafinirane šećere, gluten… I upravo me ta prehrana i zanimanje za nju dovela do mog današnjeg posla, u kojem silno uživam. Naime, kako bi sebi osigurala zdravi snack gdje god idem, odlučila sam raditi zdrave pločice bogatih nutritivnih vrijednosti, bez ikakvih dodanih šećera i aditiva. I tako se rodila Nutty BARica i moj brend Nutty by Maja. Prvo su me prijatelji tražili da i njima napravim, pa se taj krug sve više širio, a evo danas već imamo mali proizvodni pogon i odobrenu zdravstvenu ispravnost proizvoda. Nutty BARica je napravljena od samo pet sastojaka: kikiriki, bademi, lješnjaci, med ili agavin sirup i kikiriki maslac. Nemam pojma gdje će me ta priča odvesti, ali trenutno me čini sretnom i ispunjenom što brojim ljudima osiguravam zdravi snack svakog dana.  

A za potrebe ove priče moramo imati i kraj, iako je ovo priča u nastajanju. Za kraj mogu reći da je nevjerojatno kakvu čudnu ulogu igra moja bolest i kako sam sada ispunjenija nego što sam bila prije dijagnoze. Uživam u svakom danu i zaista živim dan po dan. Ima tu i malo straha, jer ne znaš kakav ćeš se probuditi sljedeće jutro i kada će i hoće li nastupiti sljedeći relaps, ali naučiš živjeti s tim. Staviš u prvi plan svoje zdravlje, psihičko i fizičko, cijeniš svoje tijelo i svoj život. Istinski sam sretna zbog tih svih mojih  ljudi oko mene koji me guraju naprijed svaki dan. Istinski sam sretna sa samom sobom i s tim kako sam se odlučila nositi s promjenama. Bolje nego ikad znam da ja to mogu.